RAM – Random Access Memory (radna memorija) je mjesto u računaru gdje se čuvaju programi i podaci koje procesor trenutno obrađuje i koristi. RAM je radni prostor u kom su spremljeni svi pokrenuti programi i otvoreni dokumenti. Za razliku od drugih vrsta memorije, kao što je hard disk (HDD), solid-state drive (SSD) ili optički pogon, iz RAM-a je puno brže čitati podatke, kao i upisivati ih u istu. Podaci ostaju u RAM-u dok računar radi. Kada se računar isključi, RAM gubi podatke. Kada ga uključite opet, operativni sistem i druge datoteke se ponovno učitavaju u RAM, obično iz HDD-a ili SSD-a.
RAM možete uporediti sa osobom kratkotrajne memorije i hard disk sa osobom dugoročnog pamćenja. Kratkoročno pamćenje se fokusira na radu „pri ruci“, pamti toliko činjenica koliko mu je potrebno u tom trenutku. Kako se kratkoročno pamćenje popunjava, vaš mozak je ponekad u stanju osvježiti ga s činjenicama pohranjenim u dugoročno pamćenje. Računar takođe radi na ovaj način. Ako se RAM napuni, procesor neprestano odlazi ka hard disku za osvježavanje starih podataka u RAM-u sa novim, što usporava rad računara. Za razliku od hard diska, koji se može napuniti podacima toliko da ih ne može više prihvatiti, RAM-u nikad ne ponestane memorije, ali kombinacija RAM-a i memorije za pohranu podataka može biti u potpunosti iskorištena.
DRAM vs SRAM
RAM dolazi u dva osnovna oblika:
– Dynamic random access memory (DRAM) je ono što čini uređaj RAM-a i, kao što je već rečeno, zahtijeva stalno napajanje da zadržavala pohranjene podatake.
– Static random access memory (SRAM) ne treba stalno napajanje da bi zadržala podatke, ovi memorijski čipovi su mnogo veći i skuplji od ekvivalentne količine DRAM-a. Međutim, SRAM je znatno brža od DRAM-a. Razlika u cijeni i brzini dovodi do tog da se SRAM uglavnom koristi u malim količinama kao cache memorija unutar procesora.
Istorija RAM-a
RAM je nastala kao asinhrona, odnosno miročipovi RAM-a imali su različitu brzinu protoka podatka od mikročipova procesora. Kako su procesori postajali moćniji RAM nije mogla držati korak sa zahtjevima za podacima iz procesora, i to je stvaralo problem. U ranim devedesetim, brzina protoka podatka je sinhronizovana s uvođenjem sinhronnizovane dinamičke memorije slučajnog pristupa (SDRAM). SDRAM dostigla svoj limit brzo, budući da prenosi podatke istom brzinom. Oko 2000. godine je razvijena double data rate memorija sa slučajnim pristupom (RAM DDR). Ona je prenosila podatke dva puta u jednom ciklusu – na početku i na kraju . Uvođenjem DDR RAM čini se da se promijenila definicija SDRAM, koju mnogi izvori sada definišu kao jednu brzinu prijenosa podataka RAM-a.
DDR RAM se do sada razvijala tri puta, kroz DDR2, DDR3 i DDR4. Svaka verzija poboljšava brzinu protoka podataka i smanjuje potrošnju energije. Međutim, svaka verzija nije kompatibilna s prethodnom, jer se podaci obrađuju u većim serijama u svakoj inovaciji.
Veličina RAM-a
RAM je mala, kako u fizičkom smislu (pohranjena u mikročipovima), tako i u količini podataka koje može čuvati. Prosječni računari dolaze sa 4GB RAM-a, dok se na hard disku može čuvati i 10 terabajta.
RAM dolazi u obliku diskretnih ili zasebnih mikročipova i modula koji se priključuju na slotove na matičnoj ploči računara. Ovi slotovi su povezani putem sabirnica do procesora. HDD, s druge strane, pohranjuje podatke na magnetizovanu površinu koja izgleda kao fonografski zapisnik, dok SSD pohranjuje podatke u memorijskim čipovima kojima je, za razliku od RAM-a, nebitno imate li napajanje sve vrijeme, i neće izgubiti podatke kada je napajanje isključeno.
Većina računara omogućavaju korisnicima da se poveća broj RAM modula do određene granice. Povećavajući RAM na računaru smanjuje se vrijeme koje procesor ima za čitanje podataka s hard diska, operaciju koja traje mnogo duže nego čitanje podataka iz RAM-a. Vrijeme pristupa RAM-a se mjeri nanosekundama, dok je vrijeme storage memory access u milisekundama.
Ako želite da kupite memoriju, morate voditi računa o sledećem:
-koji tip memorije može da se ugradi u matičnu ploču
-koji procesor imate
-koji operativni sistem imate
-koji tip računara imate, odnosno da li je laptop ili desktop računar u pitanju.
Jedno univerzalno pravilo koga se treba držati kada je u pitanju korišćenje RAM memorije, kaže da što više uređaja u sistemu imate i što više perifernih uređaja koristite i na kraju što više aplikacija pokrećete, to ćem vam biti potrebno više RAM memorije ukoliko želite da vam računar „tečno“ radi i momentalno reaguje na vaše komande!
Comments are closed.