Hard disk (tvrdi disk) je glavni, i obično najveći, uređaj za pohranu podataka u računaru. Na hard disku su pohranjeni operativni sistem, softver kao i većina drugih datoteka. Hard disk je takođe poznat kao HDD (skraćenica od Hard Disk Drive), tvrdi disk, fiksni disk. Hard disk se često naziva i “C disk” s obzirom na činjenicu da je Microsoft Windows označavao slovom „C” pogon primarne particije na primarnom hard disku na računaru po defaultu. Iako to nije tehnički ispravan pojam za korištenje, ipak je još uvijek čest. Na primjer, neki računari imaju više slova (npr C, D, E), koji predstavljaju jedan ili više hard diskova.
Dijelovi hard diska
Hard disk se sastoji od 5 glavnih dijelova, a to su:
- Magnetna ploča;
- Magnetna glava za čitanje/pisanje;
- Ruka pokretača;
- Pokretač (aktuator);
- Osovina
Obično kad govorimo o hard diskovima razlikujemo elektronski i mehanički dio diska, a pošto je hard disk zatvoren, vidi se samo jedan dio elektronike. Oni se zapisuju na površini magnetne ploče u sektorima i stazama (tracks).
Unutrašnjost hard diska
Gledano izvana, na prosječnom hard disku se najpre uočava štampana ploča na kojoj su smještene komponente koje upravljaju radom uređaja i obezbeđuju stabilno napajanje svih mehaničkih i elektronskih komponenti. Na ovoj ploči se nalaze stabilizatori napona, kontroler, ROM u koji je smješten firmver (firmware) i RAM koji se koristi za keširanje podataka. ROM hard diska je posebno značajan zato što pored firmvera sadrži i takozvane „adaptive”, podatke koji su različiti za svaki pojedinačni hard disk, a koji omogućavaju da „baš ta glava radi baš sa tim motorom i baš tim pločama”.
Po otvaranju hard diska, prvo što upada u oči, jesu ploče na kojima se smeštaju podaci. Moderni hard diskovi koriste ploče koje su najčešće izrađene od neke vrste plastike i presvučene slojem feromagnetnog materijala. Pri izradi ploča se posebno obraća pažnja na njihov oblik: pored toga što moraju biti izbalansirane kako ne bi unosile horizontalne vibracije u uređaj, tolerancija neravnina na površini je veoma mala.
Drugi dio hard diska, koji po otvaranju upada u oči, jeste ruka na kojoj se nalaze glave za čitanje i pisanje, kao i motor koji je pokreće. Glave hard diska su izrađene na silicijumskim pločicama, izuzetno su malih dimenzija i osetljive su na oštećenja i prašinu. Glave su sa rukom koja ih pokreće povezane preko klizača (slider). Klizači održavaju rastojanje između glave i ploča, a takođe, u normalnim uslovima sprečavaju da glave padnu na ploče i tako se oštete. Pored elektronike koja ide uz glave i motor, tu je sistem za zabravljivanje glave kada je parkirana, to jest kada je hard disk isključen. Pri isključenju hard diska, glave se „parkiraju” odnosno pomjeraju na poseban dio ploča na kom se ne skladište podaci.
Kad se pogleda izvana, može se vidjeti da hard disk sa strana ima, unaprijed izbušene rupe sa navojima za jednostavnu montažu u ležište od 3,5” u kućište računara ili 2,5” za laptope. Zadnji kraj hard diska sadrži priključak za kabl koji se spaja na matičnu ploču. Vrsta kabla koja se koristi zavisi od vrste pogona, ali se gotovo uvijek dobija uz hard disk prilikom njegove kupovine. Takođe, tu se nalazi i priključak za napajanje iz naponske jedinice. Većina hard diskova ima jumpere na zadnjoj strani koji određuju kako će matična ploča prepoznati disk ukoliko ih je više od jednog. Ove postavke se razlikuju od diska do diska tako da je potrebno da provjerite detalje sa proizvođačem hard diska. Svi hard diskovi u kućištu računara su priključeni na matičnu ploču pomoću ATA, SCSI ili SATA kabla, te se napajaju preko priključka za naponsku jedinicu – PSU (power supply unit). Neki desktop i laptop računari imaju novije diskove koje se povezuju direktno na PCIe interface ili drugo, a ne koristite kabl.
Kako radi hard disk?
Stvar je – principijelno – jednostavna, elektronski dio kontroliše čitanje i pisanje podataka, dok motor pokreće ploče. Naravno, sve je to napravljeno jako precizno. Magnetna ploča je skoro najbitniji dio, i taj dio se okreće. Danas, najčešće brzine su 5400, 7200 i više RPM (rotacija po minuti), dok se kazaljka (ili ruka aktuatora) kreće po ploči koja je izuzetno precizna i lagana, a uz to i brza.
Šta se pohranjuje na hard disk?
Hard disk se može koristiti za pohranjivanje bilo kakvih podataka, uključujući slike, muziku, video, tekstualne dokumente i sve kreirane ili „skinute“ datoteke. Također, na hard disk se pohranjuju datoteke za operativni sistem i softverske programe računara.
Koje su veličine hard diskova?
Hard disk može da čuva više podataka nego bilo koji drugi disk, ali njegova veličina može varirati zavisno od vrste diska i njegove starosti. Stariji diskovi su veličine od nekoliko stotina megabajta (MB) do nekoliko gigabajta (GB). Noviji diskovi imaju veličinu od nekoliko stotina gigabajta do nekoliko terabajta (TB). Svake godine, nova i poboljšana tehnologija omogućuje povećanje prostora za pohranu na hard disku. Kada je u pitanju fizička dimenzija hard diska, postoje mnoge varijacije, ali njihove fizičke veličine su obično ili 3.5” za desktop računare i 2.5” za laptop. Svi noviji SSD su 2.5” za desktop računare i laptope.
Eksterni i interni hard disk
Iako je većina hard diskova interna, postoje i samostalni uređaji koji se nazivaju eksterni, koji mogu da čine backup podataka na računarima i proširiti raspoloživi prostor na disku. Eksterni diskovi često se pohranjuju u posebno kućište koje štiti disk i omogućava povezivanje sa računarom, obično preko USB-a ili eSATA. Eksterni hard diskovi dolaze u mnogim oblicima i veličinama. Neki su veliki, veličine knjige, dok su drugi veličine mobitela. Eksterni hard diskovi mogu biti vrlo korisni jer oni obično nude više prostora nego USB i još uvijek su prenosivi.
HDD zamjenjuje SSD
Solid State Drives (SSD) su počeli da zamijenjuju hard diskove (HDD) zbog izrazite prednosti u performansama od HDD-a, uključujući i brže vrijeme pristupa i niže latencije kao i činjenice da nemaju pokretnih dijelova. Dok SSD je sve više i više popularan, hard disk se i dalje koristi u mnogim desktop računarima uglavnom zbog cijene. Međutim, sve više i više laptopa počinju koristiti SSD umjesto HDD, jer poboljšava pouzdanost i stabilnost laptopa.
Da sumiramo, hard diskovi zaista predstavljaju najkompleksnije uređaje koji se koriste u računarima. Proizvodnja hard diskova je po mnogo čemu složeniji proces od proizvodnje ostalih komponenti, dok je njihovo servisiranje teško i zahtjeva mnogo znanja i skupu opremu. Najpopularniji proizvođači hard diskova su: Seagate, Western Digital, Hitachi. U svakom slučaju, problematika hard diskova je više nego zanimljiva, a zanimanja u ovoj branši su veoma isplativa.
Comments are closed.