Danas postoji toliko mnogo različitih načina za povezivanje video izvora na TV i monitor – što može biti zbunjujuće, pogotovo zato što su mnogi od ovih portova i konektora zastarjeli tokom godina. Neke od njih su VGA, DVI i HDMI.
To znači da ima puno uređaja s mnogo različitih vrsta video veze. Šta su razlike između svih njih? Koja je od njih bitna?
VGA
(VGA) ili Video Graphics Array je jedan od najstarijih standardnih konektora koji se još uvijek može naći u velikom dijelu računarske opreme. Prvi put je razvijen od strane IBM-a i uveden 1987. godine. Naširoko se koristi za video kartice, televizore, računarske monitore, i laptope.
VGA može podržati rezoluciju od 630 x 480 u 16 različitih boja, a boje možete povećati na 256 tako da smanjite rezoluciju na 320 x 200. To je poznato kao „Mode 13h“ i koristi se tokom pokretanja računara u Safe mode. Takođe se koristio u računarsim igricama kasnih 1980. i ranih 90-ih.
VGA kabl može prenositi RGBHV video signale: crveni, zeleni, plavi, te horizontalnu i vertikalnu sinhronizaciju. VGA konektor sadrži 15 iglica u tri reda od 5, koje su tipično obojene u plavo. Kablovski konektor je čvrsto pričvršćen za uređaj koristeći dva vijka, svaki na jednoj strani utičnice.
Danas se rijetko koristi, i to uglavnom na starijim hardverima, pošto su uveliko zamijenjeni digitalnim DVI i HDMI priključcima.
RCA
Poznati crveni, bijeli i žuti set RCA priključka bio je najpopularniji i najrašireniji priključak za audio i video uređaje.
Iako ih se većinom zovu RCA priključci, RCA se odnosi na metalne priključke na kraju kabla, punim imenom Radio Corporation of America, koja ga je popularizovala.
Sami kablovi za zvuk su obojeni u crveno i bijelo, dok je kabl za jednokanalni video žuti. Sva tri kabla zajedno mogu prenositi stereo zvuk i video sve do rezolucije od 480i ili 576i. Kao i VGA, nekad popularni RCA priključci su danas potisnuti od strane digitalnih DVI i HDMI priključaka.
DVI
Više od deceniju nakon što je IBM predstavio VGA, Digital Display Working Group je izbacio njegovog digitalnog nasljednika, DVI, 1999. godine. DVI, kojem je puni naziv Digital Visual Interface, može prenositi nekompresovani digitalni video signal na tri različita načina:
- DVI-I (Integrated) kombinuje digitani i analogni signal na istom priključku.
- DVI-D (Digital) podržava samo digitalni signal.
- DVI-A (Analog) podržava samo analogni.
DVI-I i DVI-D može biti s jednom ili dualnom vezom. Jedna veza podržava 1920×1200 na 60 Hz, dok dodavanje drugog digitalnog transmitora za dualnu vezu, podiže rezoluciju do 2560×1600 na 60 Hz.
Kako bi se spriječilo prisilno zastarjevanje VGA uređaja, DVI je napravljen da podržava analogne konekcije koristeći DVI-A modul. To znači da DVI konekcije i uređaji mogu biti kompatibilne sa VGA konektorima.
Mini-DVI
Apple je poznat po tome što konstantno želi napraviti svoje uređaje manjim i lakšim. Puno ljudi gleda na to kao na tek nedavno započeti razvoj, ali to pokušavaju još od 2006. godine kada su se odlučili riješiti mini-VGA utičnice. Kako bi je zamijenili, razvili su mini-DVI konektor.
Bio je uključen u PowerBook G4, iMac-ove i Macbook-ove sa Intel bazom i Xserve. Mini-DMI ne podržava konektore sa dualnim vezama, tako da je ograničen na rezoluciju od 1920×1200 ili manje. Ovo, u kombinaciji sa naprednom tehnologijom, dovelo je Apple do toga da mora zamijeniti mini-DVI 2008. sa Mini DisplayPort konektorima.
HDMI
HDMI, ili High Definition Media Input, je danas najrašireniji digitalni priključak za prenos zvuka i videa. HDMI je napravila grupa poznatih firmi, uključujući Sony, Sanyo i Toshibu — kako bi prenijeli video (nekompresovani) i audio (nekompresovani/kompresovani) na računare, digitalni TV, DVD ili Bluray playere.
Od verzije HDMI 1.4, koja može podržati 24 bitni nekompresovani zvuk na 192 kHz i video rezoluciju sve do 4096 x 2160, što je također poznato kao 4K ili Ultra HD. Pošto HDMI koristi isti standardni video format kao i DVI, to dvoje je kompatibilno pomoću adaptera. Pošto nije potrebna nikakva konverzija signala, nema ni gubitka kvaliteta (iako za razliku od HDMI-a, DVI ne podržava zvuk).
Postoje tri HDMI konektora koji se najčešće koriste. Type A je HDMI pune veličine korišten za TV ili kućno kino. Mini-HDMI (Type C) se koristi na laptopima i tabletima, dok se Micro-HDMI (Type D) najviše koristi na mobilnim uređajima.
DisplayPort
DisplayPort je digitalni grafički interfejs razvijen od Video Electronics Standards Association (VESA). DisplayPort može prenositi zvuk i video što ga čini sličnim HDMI-u. Od verzije DisplayPort 1.4, podržana rezloucija ide do 8K (7680 x 4320) na 60 Hz, što ipak nadilazi najrašireniji HDMI 1.4.
Ipak, HDMI i DisplayPort su dizajnirani za različita tržišta. Dok je HDMI primarno napravljen za kućnu razonodu, DisplayPort je dizajniran za spajanje računarskiih uređaja sa monitorima. Pošto imaju slične funkcije, moguće ih je povezati pomoću Dual-Mode DisplayPort adaptera.
DisplayPort radi koristeći prenos paketa podataka, što se obično koristi za Ethernet i USB konekcije, i baš zbog toga je idealan za korištenje na računarskim uređajima.
Mini DisplayPort
Apple je zamijenio mini-DVI konektor na svojim MacBook-ovima i iMac-ovima sa svojom verzijom DisplayPort-a, poznatom pod imenom Mini DisplayPort (MDP). Iako je Apple napravio MDP, pripojen je VESA DisplayPort 1.2 specifikacijama u 2009. godini.
Thunderbolt
Thunderbolt je interfejs koji se koristi za povezivanje perifernih uređaja na računare. Originalno ga je razvio Intel pod imenom Light Peak i koristio ga kao optički kabl za prenos podataka (odakle i samo ime Light Peak). Nakon puno testiranja, Intel je otkrio da ga mogu napraviti mnogo jeftinijim ako koriste kablove napravljene od bakra, umjesto skupih optičkih kablova, a da to ne utiče na njegove performanse.
Apple je bio prvi koji je prvi predstavio Thunderbolt tržištu u svom MacBook Pro modelu 2011. godine. Nakon što je debitovao, Thunderbolt je mogao korsitit MDP konektor kojeg je razvio Apple, što znači da je postao kompatibilan i sa starijim uređajima.
Jedna od najvećih prednosti Thunderbolt-a u odnosu na DisplayPort je što on može koristiti puno veću brzinu prenosa podataka. Verzija 1 i 2 Thunderbolt-a mogle su prenositi podatke brzinom od 20 GB/s koristeći MDP konektor. Thunderbolt 3 će to povećati na 40 GB/s koriteći USB tip C konektor umjesto MDP-a.
Koristeći Thunderbolt utičnice moguće je spojiti čak do šest perifernih uređaja pomoću tehnike “daisy-chaining”, koja smanjuje potrebne utičnice na uređajima.
Thunderbolt može prenositi zvuk koristeći DisplaPort protokol ili korištenjem USB zvučne kartice. Od Thunderbolt 2, podržavaju se i DisplayPort 1.2 specifikacije, što dopušta 4K prenos na 4K monitorima.
Dolazi nam univerzalna varijanta USB tip C
Ako ste i dalje zbunjeni, dobra je vijest što idemo prema tome da napravimo univerzalni standard. HDMI Licensing nedavno je objavila da sve što će Vam biti potrebno da se spojite na HDMI uređaj je USB Type-C ili HDMI kabl, koji može raditi u „Alt Mode“.
Ovo je veliki korak industrije prema pojednostavljivanju kablova. Standarnizacija je moguća, – sjetite se svih vlasničkih verzija punjača za mobitele prije mikro USB standarda. Ovo je poput toga, samo što industrija želi napraviti USB tip C nasljednikom “sve-u-jedan” standardom za zvuk, video, struju, i sve druge konekcije.
Apple je toliko siguran u takvu budućnost da su na svom događaju Fall 2016 predstavili Macbook Pro koji isključivo koristi USB tip C utičnice za sve konektore i punjač. Iako bi ova standardizacija mogla potrajati, budućnost u kojoj ne trebate stotine različitih kablova da bi gledali video sadržaj očigledno dolazi.
Comments are closed.