Central Processing Unit (CPU) ili procesor je komponenta računara koja je odgovorna za tumačenje i izvršavanje većine komandi sa drugog hardvera i softvera računara.
Sve vrste uređaja koriste CPU, uključujući desktop, laptop i tablet računare, pametne telefone … čak i flat-screen tv.
Intel i AMD su dva najpopularnija proizvođača CPU-a za desktop, laptope i servere, dok su Apple, NVIDIA i Qualcomm veliki proizvođači CPU- a, pametnih telefona i tableta.
Koriste se različita imena: računarski procesor, mikroprocesor, centralni procesor i “mozgovi računara”.
Kako CPU izgleda i gdje se nalazi
Moderan CPU je obično mali kvadrat, sa mnogo kratkih, zaobljenih, metalnih konektora na donjoj strani. Neki stariji CPU imaju iglice umesto metalnih konektora.
CPU se direktno priključuje na CPU “utičnicu” (ili “slot“) na matičnoj ploči. CPU se ubacuje u utičnicu na način „pin-strana-dole“, a tu je i mala poluga koja pomaže u obezbjeđivanju.
Poslije kratkog vremena, savremeni procesori mogu postati jako vrući. Potrebno je postaviti hladnjak i ventilator direktno na vrh CPU-a, da bi se pomoglo u rasipanju ove toplote. Uobičajeno oni dolaze s kupovinom CPU-a.
Na raspolaganju su i druge naprednije opcije hlađenjakao što je npr. vodeno hlađenje.
Kao što smo spomenuli, nema svaki CPU pinove na donjoj strani, ali kod onih koji ih imaju su lako savtljivi, pa budite pažljivi kada s njima rukujete, posebno kada ih montirate na matičnu ploču.
CPU Clock Speed
Brzina takta ili brzina procesora je broj instrukcija koje može da obradi u bilo kojoj sekundi, mjereno u gigahercima (GHz).
Na primjer, CPU ima brzinu takta od 1 Hz ako može da obrađuje jedan dio instrukcija svake sekunde. Na primjer: CPU sa taktom od 3,0 GHz može obraditi 3 milijarde instrukcija svake sekunde.
CPU jezgre
Neki uređaji imaju jednojegarni procesor, dok drugi mogu imati dvojezgarni-dual core (ili četiri jezgra – quad-core, itd.) procesor. Očigledno, da ako postoje dve procesorske jedinice koje rade zajedno, CPU može upravljati istvremeno dvostrukim instrukcijama svake sekunde drastično poboljšavajući učinak.
Neki procesori mogu virtualizovati dve jezgre za svako dostupno fizičko jezgro, što je poznato kao Hyper-Threading. Virtuelizacija znači da CPU sa samo četiri jezgre može da funkcioniše kao da ima osam, uz dodatna virtualna CPU jezgra koja se nazivaju odvojenim nitima. Međutim, fizička jezgra ipak rade bolje od virtuelnih.
Neke aplikacije mogu koristiti ono što se zove multithreading. Ako se nit uzme kao poseban dio računarskog procesa, onda korištenje više niti u jednoj CPU jezgri znači da se više instrukcija može obraditi odjednom.
Neki softver može iskoristiti ovu funkciju na više od jedne CPU jezgre, što znači da se još više uputstava može obraditi istovremeno.
Intel Core i3 vs. i5 vs. i7
Da biste dobili konkretniji primjer kako su neki procesori brži od drugih, pogledajte kako je Intel razvio svoje procesore.
Kao što vjerovatno i pretpostavljate po nazivu, Intel Core i7 čipovi imaju bolje performanse od i5 čipova, koji rade bolje od i3 čipova. Pitanje zašto jedan radi bolje ili lošije od drugih je malo složenije, ali je ipak prilično lako razumjeti.
Intel Core i3 procesori su dvojezgreni procesori, dok su i5 i i7 čipovi quad-core.
Turbo Boost je karakteristika čipova i5 i i7 koja omogućava procesoru da povećava brzinu svog takta baznom brzinom od 3.0 GHz do 3.5 GHz, kad god je to potrebno. Intel Core i3 čipovi nemaju ovu mogućnost. Model procesora koji se završava u “K” može se overklokovati, što znači da se ova dodatna brzina takta može forsirati i stalno koristiti.
Hyper-Threading, kao što je već pomenuto, omogućava obradu dve niti za svaki jezgro CPU-a. To znači da i3 procesori sa Hyper-Threading-om podržavaju samo četiri niti istovremeno (budući da su dual-core procesori). Intel Core i5 procesori ne podržavaju Hyper-Threading, što znači da i oni mogu raditi sa četiri niti u isto vrijeme. I7 procesori, međutim, podržavaju ovu tehnologiju, i stoga (jer su i quad-core) mogu obraditi 8 niti u isto vrijeme.
Zbog ograničenja energije svojstvenih uređajima koji nemaju kontinuirano napajanje (uređaji bazirani na baterijama poput pametnih telefona, tableta itd.), njihovi procesori – bez obzira da li su i3, i5 ili i7- različiti su od desktop procesora jer moraju naći ravnotežu između performansi i potrošnje energije.
Više informacija o procesorima
Ni brzina takta, ni broj CPU jezgara, nije jedini faktor određuje da li je jedan CPU “bolji” od drugog. Većinom zavisi od vrste softvera koji radi na računaru – drugim riječima, aplikacija koje će koristiti CPU.
Jedan procesor može imati nisku brzinu takta, ali da je quad-core procesor, dok drugi ima veliku brzinu takta, ali je samo dual-core procesor.
Odluka koji procesor bi nadmašio drugi, zavisi u potpunosti od onoga za šta se CPU koristi.
Na primjer, zahtjevan program za uređivanje video zapisa funkcioniše najbolje na više CPU jezgara i bolje će raditi na multikore procesoru sa niskim taktnim brzinama nego što bi to bilo na single-core procesoru sa visokim brzinama takta. Neki softveri, igre, itd, ne mogu da iskoriste više od jedne ili dve jezgre, čineći više dostupnih CPU jezgara prilično beskorisnim.
Još jedna komponenta CPU-a je keš. CPU keš je kao privremeno mesto za držanje za najčešće korišćenih podataka. Umjesto da pozovete RAM za ove stavke, CPU određuje koje podatke najviše koristite, pretpostavlja se da želite da ih i dalje koristite i čuvate ih u kešu. Keš je brži od korišćenja RAM-a jer je fizički dio procesora; više keša znači više prostora za držanje takvih informacija.
Da li vaš računar može pokrenuti 32-bitni ili 64-bitni operativni sistem, zavisi od veličine jedinica podataka kojim procesor može upravljati. Većoj memoriji se može pristupiti odjednom i u većim dijelovima sa 64-bitnim procesorom od 32-bitnog, zbog čega operativni sistemi i aplikacije koji su specifični za 64-bitni proces ne mogu raditi na 32-bitnom procesoru.
Svaka matična ploča podržava samo određeni raspon tipova CPU-a, pa uvjek provjerite kod proizvođača matične ploče pre nego što obavite kupovinu.